Prihvativši argumente zviždačice i pozivajući se na EU Direktivu, sudac Općinskog suda u Sisku odbacio je svih šest privatnih tužbi za klevetu koje je kutinski gradonačelnik podnio protiv prijaviteljice nepravilnosti koja je javno ukazala na politička uhljebljivanja, podmićivanje i trgovanje utjecajem. To je prvi takav slučaj vezan uz prijavu nepravilnosti, a koji otvara jedno sasvim novo poglavlje borbe protiv korupcije i ostalih sličnih ‘društvenih anomalija’ u Republici Hrvatskoj.
Je li ovo egzemplar ili presedan? Ili pak svjetlo na kraju tunela? Svo troje! Tri u jedan! I sigurno početak kraja jedne tmurne, nedopustive političke autokracije (bez obzira na stranačku pripadnost) koja razmišlja samo o svojim trbušinama i svojim stražnjicama. Terminiranje one političke, toksične tvorevine koja svojim negativnim primjerom ukazuje da su privatni interesi važniji od javnog, da se politički opstati i uspjeti mora po svaku cijenu i da se pritom ne biraju sredstva.
Znam, znam…. Nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže. No, molim vas. Ja jesam entuzijast i hlebinac, ali nisam toliko blesav. Baš svi pokazatelji i sva statistika pokazuju da je javni sektor najveće leglo korupcije (primanje i davanje mita), sukoba interesa, zlouporabe položaja i ovlasti, prijevara u gospodarskom poslovanju, (spolnog) uznemiravanja, zlouporaba u postupku javne nabave, nezakonitog pogodovanja, krivotvorenja i ostalih, raznih vrsta nepravilnosti. Ovaj slučaj i ovaj modus operandi to sasvim potvrđuju. I tome treba stati na kraj. I zato je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti neizmjerno važan. Za sve nas. Pa čak i za one koji ‘čube’ negdje u krevetima na kat u jednom od onih hotela u kojemu ne moraju platiti smještaj. Jer, možda ih prosvijetli.
U svakom slučaju, ovu presudu valja shvatiti kao hommage hrabrom potezu svakog pojedinca koji ubuduće bude dovoljno hrabar ukazati na protuzakonitu praksu i nepravilnosti u društvu. Istovremeno, neka bude signal svima koji imaju ruke u pekmezu da je vrijeme samozadovoljavajućeg lizanja vlastitih prstića pri kraju i da se uspjeti može i mora jedino pošteno i prema zaslugama (a ne preko stranačkih ljestvi). Jer, kad to shvate, onda možda imamo šanse svjedočiti boljoj praksi koja nas može približiti gornjem domu europskih i svjetskih zemalja razvijenih društava i ekonomija. Možda imamo šanse doživjeti da nam djeca redovno dolaze na nedjeljni ručak, a ne ih vidimo jednom u pet godina kad skupimo kartu i novac za višednevni posjet Irskoj. Onda možda imamo šanse doživjeti stotu, a ne da nas zaboravljene, ostave negdje u čekaonici lokalne bolnice čekajući nalaze.
I ako znamo da svaki maraton počinje prvim korakom, onda se veslim ovoj trci i njenom finišu. Znam da on nije tako blizu, ali čovjeka veseli. 😊
Vlasnik konzultantske tvrtke Ravecon, dugogodišnji borac za etičnost u poslovanju, pokretač prve sveobuhvatne edukacije za implementaciju i primjenu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te osnivač Centra za zaštitu zviždača.