Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i etičko vodstvo

by | lis 14, 2022 | objava

Snažno potičemo svaku namjeru i inicijativu koja naglašava potrebu za zaštitom onih koji njeguju etičnost i transparentnost te tako sprječavaju neprihvatljivo društveno ponašanje. Zato, pozdravljamo Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te značenje, pozornost i efekte koje generira i koje priželjkujemo.
No, nažalost, što zbog vlastitih nedostataka, a što zbog samih organizacija, obveznika istog, taj Zakon ima i svoje negativne nuspojave.

Svaka organizacija ili tvrtka ima definiran primarni cilj poslovanja (te misiju i viziju) koji treba postići, osim biti usklađen sa zakonima (između ostalog i sa Zakonom o „zviždačima“). Iako se ti ciljevi često čine kompatibilnima, zapravo su nerijetko u sukobu. Takav je slučaj i sa ovim Zakonom. Naime, mnogima je isti alibi za razne sumnjive procese i agende pod opravdanjem pravničke usklađenosti koja počiva na nekakvom interno usvojenom Pravilniku o unutarnjem prijavljivanju koji je ustvari prepisana verzija Zakona. Čista pravna forma, a etici i iskrenoj želji da se zaštiti prijavitelj, član kolektiva, ni traga. Biti kompatibilan i kruto usklađen jedina je mantra, a o istinskoj provedbi tako važnog zakona, sa izraženim društvenim efektom, nema ni govora.

Imajući ovo na umu, kada na dnevni red stavljate Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, pokušajte shvatiti da:

– ovu zakonsku obvezu treba iskoristiti i sa iskrenom namjerom uvesti učinkoviti sustav unutarnjeg prijavljivanja kojem zaposlenici vjeruju
– će takav sustav pomoći izgradnji zdravijeg kolektiva i osobne odgovornosti svakog njenog člana (sa zadatkom poslovati etično i prijaviti svako kršenje takvog pristupa)
– je svrha takvog sustava izgradnja transparentnog okruženja kako bi se zaustavile i spriječile nepravilnosti i anomalije koje mogu naštetiti, kako pojedincu, tako i kolektivu u cjelini
– će pristup krute usklađenosti sa Zakonom imati samo odvraćajući učinak na potencijalnog prijavitelja, a da u svakom kolektivu ima nepravilnosti koje treba iskorijeniti te da je prijavitelj onaj koji nam u tome pomaže
– prijavitelji najčešće imaju iskrene namjere i vjerni su kolektivu i ljudima s kojima rade te da prijavu ne vide kao čin izdaje nego kao način doprinosa boljem radnom okruženju u kojem provodimo veći dio svog života
– je anonimna prijava savršen alat u kolektivima koji još nisu dostigli visoku razinu kulture i otvorenosti te da treba učiniti sve da se prijavitelja maksimalno zaštiti od svih oblika osvete kao i finih načina socijalne isključenosti ili mentalnog stresa kojeg proživljavaju
– ne smijete potcijeniti tešku situaciju u kojoj se prijavitelji često nalaze te da to imate na umu kada dizajnirate i osmišljavate svoje unutarnje politike i pravila ili donosite odluke
– ponekad nije dovoljno pratiti i poštivati Zakon i pravila, već da ponekad trebate učiniti ono što mislite da je etički i ispravno
– trebate učiniti sve da prijavitelji uočene nepravilnosti ne iznose izvan kolektiva (npr. pučkoj pravobraniteljici, medijima, javnosti ili ostalim insitucijama) već da iste prijavljuju putem sigurnog i anonimnog sustava unutarnjeg prijavljivanja

Svakako da je zaštita „zviždača“ po ovom Zakonu, ako se dogodi prijava, nešto na čemu treba inzistirati. Međutim, ne treba zaboraviti da uočene nepravilnosti nisu uvijek teško kršenje zakonskih odredbi te da po njima moramo pokretati opsežnu istragu, već da možda spadaju u domenu nekih mekših, svakodnevnih pojava u našim kolektivima koje procesom trijaže prosljeđujemo u neki od odjela koji takve prijave treba adekvatno procesuirati kao dio općeprihvaćenog, šireg programa i politike transparetnosti i dobrog upravljanja u kolektivu.

Robert Ravenšćak veliki je borac protiv korupcije. Vlasnik je konzultantske tvrtke Ravecon te Predsjednik Centra za zaštitu zviždača. Pokretač je Akademije poslovne etike i usklađenosti, prve sveobuhvatne edukacije iz područja poslovne etike u Hrvatskoj.